Zidovi, zidovi Niotkuda vrata Zovite mi, molim vas, Srđu advokata
Ovo je pjesmica koju su za jezičavog i spretnog Popovića spjevali studenti 1968. godine. Već je tada bio među najboljima.
Srđa Popović (1937.–2013.) rođen je u Beogradu, završio je Pravni fakultet 1961. godine i postao partner u obiteljskom odvjetničkom uredu koji je 1933. osnovao njegov otac Miodrag.
Ubrzo je postao najistaknutiji odvjetnik ljudskih prava u Jugoslaviji.
Borio se, naime, protiv verbalnog delikta, za ukidanje smrtne kazne, za donošenje zakona o amnestiji i zalagao se za uvođenje višestranačkog sustava u Jugoslaviju.
//www.youtube.com/embed/B0JRJdNt14s
Za vrijeme bivše Jugoslavije branio je mnoge tadašnje političke disidente, ali i kontroverzne osobe poput Dobrice Ćosića, Vuka Draškovića, Vojislava Šešelja, Željka Ražnatovića Arkana, Andriju Artukovića, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa, Dobroslava Paragu...
Nakon dolaska Miloševića na vlast otišao je u SAD zajedno s obitelji. Bio je jedan od njegovih velikih protivnika, odnosno jedan od prvih intelektualaca koji je na njega ukazao kao na "veliku opasnost".
Miloševićev pad i atentat na Đinđića
U Srbiju se vratio 2001. godine, dakle nakon 5. listopada 2000. godine kada je Milošević svrgnut i izručen. Ondje sudjeluje u fronti intelektualaca koji nastoje restaurirati demokratski poredak u toj izoliranoj zemlji, izmučenoj čak i bombardiranjem NATO pakta čiju je intervenciju i sam Popović zazivao tijekom devedesetih. Dvije godine nakon njegova povratka događa se atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića. Time otpočinje i jedna od njegovih najvažnijih pravnih bitaka. Naime, Popović je bio jedan od najglasnijih protivnika reduciranja atentata na Đinđića na bilo što manje od državnog udara.
"Specijalni tužitelj je kvalificirao djelo optuženih kao 'Državni udar' jer je dokazima prikupljenim u istrazi utvrđeno da njihova namjera nije bila 'da ubiju Zorana Đinđića', već da - po riječima samog Zvezdana Jovanovića, koji je povukao oroz snajperske puške 12. ožujka 2003. godine - 'spase Srbiju', to jest, da umjesto 'izdajničke dosovske vlade, na vlast dovedu prave patriote'", navodi o atentatu na Đinđića u knjizi Nezavršeni proces.
Od ovog državnog udara, tj. atentata na prvog demokratski izabranog vođu Srbije, profitirat će Vojislav Koštunica čija će sprega s atentatorima ostati kao dio legende, no nikada neće biti propitana u sudnici. Tužba koju je Popović podigao protiv Koštunice, naime, odbačena je, što je Popović nazvao sramotom srpskog pravosuđa. Koštuničino suđenje će tako biti uprizoreno tek u predstavi Olivera FrljićaZoran Đinđić. Popović je do zadnjega nastojao obitelji Đinđić priuštiti zadovoljštinu pronalaska nalogodavaca njegova ubojstva, no u tome nije uspio.
Borio se protiv nacionalizma
Iako je tijekom karijere neselektivno branio niz nacionalista, ostao je uvjereni antifašist i protivnik nacionalizma. Posebno se zalagao protiv moderne rehabilitacije četničkog vojvode Draže Mihajlovića, koju je poistovjećivao s pokušajem rehabilitacije srpskog krvnika Ratka Mladića.
"Radi se o kukavičkoj filozofiji i taktici Borisa Tadića koji čini razne političke i nacionalističke ustupke samo da bi na političkom spektru ostao u centru. Draža Mihailović je pravedno osuđen za kolaboraciju i ratne zločine. On je, u ime iste ideologije, etnički čistio Bosnu od muslimana, kao i Mladić 50 godina poslije", kazao je lani Novom listu.
