Dokić, nekoć četvrta igračica svijeta, na početku karijere igrala je za Australiju, potom je na očev savjet 2000. promijenila državljanstvo i počela nastupati pod zastavom SR Jugoslavije da bi 2005. vratila australsko državljanstvo. Ovo 'savjet' treba shvatiti prilično uvjetno stavi li se u kontekst svega što je proživjela, a nastavak te horor priče prenosi sada Kurir s novim detaljima strahota koje uključuju upletenost majke u cijelu priču.
"Mama se skoro nikada nije miješala niti je pokušavala spriječiti da me tuče. Jednom je samo, jedva čujnim glasom, rekla: 'Molim te, prestani'. On joj je odgovorio: 'Umukni i odj...'. Za nju je tortura normalna. I ona je bila zlostavljana, i emocionalno i psihički, a i nju je tukao. Nikada se nije miješala što god da mi je radio", opisala je Dokić uz odvratne detalje:
"Urlao je na mene i prebio me remenom u kupaonici. Vukao me za uši i pljuvao, a onda tjerao da satima gola stojim nasred hotelske sobe. Moja majka je nijemo sve to gledala. Ona nije imala osobno mišljenje, podčinjavala mu se, uvijek zauzimala njegovu stranu. Nije smjela pričati o tenisu sa mnom i nikad mi nije poželjela sreću pred meč. Iako je moja majka redovno bila zlostavljana, to nije bilo iste razine kao kod mene. Nju bi ošamario, a mene premlatio".
"Tražila sam od majke da 2002. zajedno pobjegnemo", nastavlja Dokić objašnjavajući da se majka ponašanjem kasnije prema njoj počela odnositi poput oca:
"Čak smo radile i plan kako to napraviti. Sve to je bila nada bez nade. Moja majka nije imala hrabrosti jer ju je moj tata natjerao da se osjeća bezvrijednim ljudskim bićem koje ne može živjeti bez njega. Jednom je došla da im prepišem kuću na Floridi. Njeno bezizražajno lice govorilo mi je da ne razumije razlog zbog kojeg sam otišla od kuće. Skupila je papire hladna i ljutita. Nisam vidjela ljubav u njenim očima i to je zaista boljelo."
