Igor Tudor odlučio je prekinuti dvodnevnu šutnju, tijekom koje medijima i javnosti nije htio objasniti razloge zbog kojih je nakon 21 mjesec podnio ostavku na mjesto trenera Hajduka. Tudor se oglasio priopćenjem, u kojem piše kako je ponosan na svoj rad te izražava zahvalnost svima s kojima je radio u posljednje gotovo dvije godine. Ipak, Tudor i dalje ne spominje razloge zbog kojih je podnio ostavku.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Zahvaljujem Klubu što mi je pružio priliku proživjeti dvije
nezaboravne godine na mjestu trenera momčadi za koju navijam i
koju volim od rođenja.
Sigurno je u tom razdoblju bilo puno lijepih, ali i teških
trenutaka, međutim uvijek će duboko u meni ostati urezano
osvajanje Hrvatskog kupa na Maksimiru, nezaboravne proslave
pobjedničkih zgoditaka (posebno onog u Kranjčevićevoj),
prošlosezonska euforija naših dobrih igara, nažalost utišana ne
našom krivnjom, golema podrška i simbioza s navijačima koju smo
svi osjećali.
Odlazim ponosan na svoj rad, svjestan da uvijek može biti
bolje, ali dobiti priznanje u ovome gradu, makar samo i u jednom
razdbolju, vrijednost toga znaju samo oni koji su odrasli i žive
u ovoj sredini.
Ovim putem zahvaljujem svima koji su mi poslali poruke
podrške, posebno hvala svima koji su radili sa mnom u proteklom
razdoblju, a najveća hvala mojim igračima.
Zajedničko pismo podrške i sve ono što je u njemu napisano, a
kojeg su mi igrači uputili nakon što sam podnio ostavku, najveća
je istina i svojevrsna satisfakcija i potvrda svega onoga što sam
želio biti kao trener i čovjek, i jedino meni bitno u cijeloj
ovoj priči.
A vrijeme će, kao i uvijek, pokazati sve.
Nisam više trener Hajduka, ali ostajem njegov veliki navijač. Svojem nasljedniku, igračima i Klubu želim puno sreće u budućem radu.
