Samir Lerić ime je koje je kroz devedesete godine i početak ovog stoljeća postalo gotovo sinonimom za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nije sigurno popularni Lera bio najbolji ni najatraktivniji igrač, no bio je karika bez koje nijedan izbornik reprezentacije nije mogao zamisliti svoju koncepciju igre.
Šteta od globalne pandemije koronavirusa mjeri se u milijardama
Međutim, kako se šteta od globalne pandemije koronavirusa mjeri u milijardama i to u pojedinim državama, uslijed takvog iznenadnog kaosa i brojni su sportaši morali smisliti alternativne načine prehranjivanja svojih obitelji i samih sebe. Jedan od njih je i Samir Lerić, čovjek koji je nastupio na čak pet Eurobasketa, a sad je prihvatio posao u jednoj sarajevskoj tvrtki gdje doslovno nosi gajbe kruha, tj. radi distribuciju. Lera je proveo 12 godina u reprezentaciji, a sad je zaposlen u jednoj tvrtki u kojoj dostavlja robu.
Njegov potez odjeknuo je na prostoru bivše države, a na društvenim mrežama fanovi pišu kako je očitao lekciju ne samo Bosni i Hercegovini, nego svima koji žive od te države i to s mnogo oskudnijim zaslugama.
Mi bismo također dodali kako je Samir Lerić održao lekciju svim političarima u regiji, neovisno iz koje države i stranke dolazili.
I upravo je ta jedna fotografija "dotukla" ljubitelje košarke, a posebno objava Emira Delića iz Al Jazeere Balkans, koja kruži regijom.
"Samir Lerić, bivši košarkaš, reprezentativac. U ekipi s Markovićem, Firićem, Alihodžićem, Avdićem... radio prljave poslove. Primao udarce i dijelio ih, gurao se, skakao, pravio blokove. Rudarski posao. Kao trener nije mogao čekati kraj korone. Od nečeg se mora živjeti. Sretno", napisao je Delić.
'Ponosan sam na sve i ne bih ništa mijenjao. Ja sam iz radničke obitelji'
Samir je nedavno u intervjuu za Sportsport.ba govorio emotivno o tome žali li za nečim u karijeri...
"Ponosan sam na sve i ne bih ništa mijenjao. Ja sam iz radničke obitelji. Nitko me nije gurao niti usmjeravao. Ako sam radio pogreške, napravio sam ih sam. Imam divnu obitelj, djecu. Nadam se da će biti prilike za neki normalan posao", rekao je.
Bio je član reprezentacije koja je 1996./97. pobijedila Hrvatsku i doma i u gostima, a bila je to tada drugačija košarkaška reprezentacija Hrvatske...
"I Hrvatsku i Litvu smo pobijedili u gostima, svjetske velesile tada. To ću uvijek pamtiti, za mene je to vrhunac karijere. To su bile uistinu svjetske velesile, a u jednom tom kvalifikacijskom ciklusu smo uspjeli pobijediti Hrvatsku i kući i u gostima, te Litavce na njihovu terenu. U sjećanju je utakmica i ona s EP-a u Španjolskoj protiv Italije gdje smo ih imali u šaci do zadnjeg trena, u utakmici koja je bila 'biti ili ne biti' i za nas i za njih. Par nesretnih okolnosti nas je odvojio od pobjede, bolje rečeno pobijedili smo sami sebe. Na kraju su oni otišli do zlatne medalje, a mi smo otišli kući. Sjećam se i one legendarne utakmice protiv Grka gdje je došlo do sveopće tučnjave na terenu u kojoj su Grci dobili, ali koju smo mi završili sa samo dvojicom igrača na terenu", rekao je Samir Lerić i dodao:
"To je proizašlo sve iz tog inata, borbe i želje, pa su na terenu na kraju ostali samo Goran Terzić i Ramiz Suljanović. Sjećam se situacije iz 1995 godine i dokvalifikacija koje su se igrale u Bugarskoj. Bili smo u grupi s Turskom i Srbijom i Crnom Gorom, a tada je u Bihaću bio incident s rušenjem helikoptera i došao je fax u kojem je stajalo da se utakmica sa SiCG neće odigrati. Tako se automatski nismo ni kvalificirali za EP 1995 u Grčkoj. Pamtim situaciju iz hotela u Bugarskoj kada nas je ispred hotela dočekao legendarni Žarko Paspalj raširenih ruku. Prvo nas je on odveo na kavu i piće, pa smo tek poslije toga smješteni u hotel", izjavio je Samir Lerić koji, eto, spletom nekih životnih okolnosti danas nosi gajbe, a javnost apelira da mu se pomogne. Možda je ovo samo privremeno, dok se ne vrati u dvoranu. No, eto, život piše čudne priče. Život je uistinu nepredvidiv, nikad ne znaš što ćete snaći.
